Patagonia

Beskrajna travnata ravnica posvuda, neko vjetrovito drveće i nježna brda, u Patagoniji, mistična zemlja koja se proteže preko Argentine i Čilea, južno od rijeke Colorado. Zemlja je uglavnom beskonačno ravna, neplodna i vrlo rijetko naseljena – samo dvoje ljudi dolazi na kvadratni kilometar zemlje. Ali neki od nas vrlo dobro znaju da se na kraju ovog jakog, ravnog oblaka uzdižu i da se u tim oblacima kriju odvažne, ponekad zastrašujuće i ponekad najljepše planine na svijetu – patagonski Andi. Zbog ovih prekrasnih planina neki se vraćaju iz godine u godinu, uprkos lošem vremenu, što je jedno od njihovih glavnih obilježja. Čovjek koji dođe negdje zbog planina tada otkrije druge stvari koje ga beskrajno pozivaju. Među njima su prijateljski i živahni temperament Južnoameričkog naroda koji je povezan s ugodnom muzikom za naše uši i najboljom hranom na svijetu za stomak, te prelijepom prirodom koja uvijek iznova iznenađuje.

Rezervati divlje ljepote

Uz uvalu La Ultima Esperanza, gdje je mornar Magellan tražio svoju “posljednju nadu” za prijelaz iz Tihog u Atlantski ocean, nalazi se grad Puerto Natales. Prekrasni grad služi kao ulaz u jednu od najvećih prirodnih atrakcija u Južnoj Americi – Nacionalni park Torres del Paine, koji se nalazi dobrih 100 kilometara sjeverno. Ravni krajolik iznenada je prekidan zadivljujućim kamenim kulama koje svojim odvažnim oblicima doslovno probijaju nebo. Kule su formirale južni led – Hielo Sur, koji je u posljednjem ledenom dobu prekrivao čitav krajolik osim najviših točaka. Od velikog ledenjaka preostala su četiri manja, koja završavaju i probijaju se u prekrasnim tirkiznim jezerima. Sve je to ubrzo počelo privlačiti mnoge avanturiste, a kasnije i izletnike. Prije proglašenja nacionalnim parkom 1959. godine, priroda u parku bila je izložena nekontroliranim napadima, koji su trajali sve do proglašenja UNESCO-ove zaštite 1979. Od tada, bilo kakvo kretanje u parku mirno je kontrolirano od strane parkera. Opravdano, ali možda čak i ne dovoljno strogo, jer je prošle godine u srcu parka došlo do velikog požara. Češki planinar, koji je izbjegao planirane kampove, “uspio je” da zapali nekoliko kvadratnih kilometara parka dok je kuhao supu.

Glavna atrakcija nacionalnih parkova u Patagoniji za izletnike su brojne mogućnosti za planinarenje koje su među najljepšim na svijetu. Oko čitavog masiva Paine vodi čuveni Paine Cirquito koji se može kombinirati ili skratiti s prekrasnim manje poznatim stazama poznatim samo gauhotima i alpinistima.

Nacionalni park Los Glaciares najpoznatiji je park u Argentini i ima većinu atrakcija zbog kojih bi putnik došao u južni dio Argentine. Postoje slikovite planine koje čak i laik može prepoznati. Fitz Roy i Cerro Torre glavni su oni u previše planinarskih priča, i to ne bez razloga. Strmi granitni zidovi, koje na Cerro Torre također krasi ledeni premaz koji je donio ledeni zapadni vjetar s kontinentalnog leda, spadaju u najcjenjenije planinarske destinacije na svijetu. Perito Moreno. Klasteri posjetilaca iz cijelog svijeta slijevaju na njega od oktobra do marta. Svake godine ih je više. Posljedica pada cijena u Argentini zbog kolapsa monetarne politike prije nekoliko godina i spomenuti atributi zemlje takođe su razlog za sve veći broj posjetilaca.

Patagonija je raj na zemlji … …

Za mesoždere i noćne more za vegetarijance, bez dlake objavljuju raznobojni vodiči za Argentinu i Patagoniju. Zaista je ponuda mesa, posebno goveđeg i ovčetine, nemjerljiva i raznolika. Argentinska govedina smatra se najboljom na svijetu. Mještani brzo tvrde da je to zbog prirodne stočne hrane koja se nalazi u beskrajnim stepama i pampama. Vjerovatno je istina jer se odresci tope u ustima. Naravno, ako se priprema apunto ili jugoso, dobro je i janjetina i ovčetina, koje Patagoni radije pripremaju kao asada po receptu za gauchota. Čak je i ovca razapeta nad vatrom na metalnom krstu. Meso se kuha polako nekoliko sati, a o njemu se neprestano brine asador – glavni roštilj. Ovo nije bez vina! Argentinsko vino, pogotovo ono s područja Mendoze, gdje vinova loza raste do visine od 1000 metara nadmorske visine, etnolozi svrstavaju u najvišu klasu. Čileanci se takođe hvale vinom, ali radije ga piju s ribljim jelima nego s govedinom. Što je govedina i ovčetina u Argentini riba i morski plodovi. Grad Bariloche na sjeveru argentinske Patagonije nije najmanji izuzetak. Bez obzira na prehrambenu orijentaciju osobe, svi će biti impresionirani ili prelijepom prirodom ili mogućnostima za sportske aktivnosti u okolici Bariloče. Brojna prekrasna jezera s čarobnim otočićima i uvalama oduzeće vam dah čak i najmnogoljudnijoj esteti. Čamci i jedrenjaci voze se po jezerima, plivači se sunčaju uz jezera, planine se uzdižu iznad jezera, koja zimi predstavljaju jedno od najboljih skijališta Južne Amerike, a ljeti postaju poligon za mnogo penjača i planinara.

Patagonija i planinarstvo

Istorija penjanja na planine tamo počela je ozbiljnije sredinom prošlog stoljeća. Prvo su igrali prvi pristupi najvažnijim planinama Patagonije, a u ovoj su utrci učestvovale samo najbrojnije alpinističke zemlje u to vrijeme; Francuske, Italije i Engleske.Danas područje oko El Chaltena poprima poprilično alpinističku sliku u pogledu planinarstva. Veliki broj penjača u El Chaltenu, koji se nalazi samo nekoliko sati od baznih kampova, alpinisti se mogu prepustiti potpuno maženju dolinama u svim barovima, trgovinama, kafićima i internetu. U Torres del Paine je drugačije. Zamišljena njega u Puerto Natalesu, udaljenom 100 kilometara, je nužna. Planinarski prizor je ekspeditivniji jer u blizini ne postoji dobro održavano mjesto. Puno je manje penjača, svega oko 10 do 15, dok ih je preko sezone u području Los Glaciaresa preko pedeset.Svejedno, stara Patagonska legenda kaže da tko pojede previše kalafata, voća nalik borovnici, vratit će se negdje drugdje. Usuđujem se reći da će se svatko tko posjeti ta mjesta, bilo kao putnik, planinar ili penjač, pojaviti i bez ukusnih borovnica…